Starseeker: Astroneer Expeditions

Godine 2019. System Era Softworks objavio je Astroneer, pastelni survival sandbox u kojem si teraformirao planete, gradio baze i ugodno se gubio deformirajući tlo usisnim pištoljem. Bila je to ona rijetka svemirska igra koja je djelovala toplo umjesto hladno, više o znatiželji nego o ubijanju. Sedam godina kasnije pružaju nam Starseeker: Astroneer Expeditions, kooperativni spinoff u ranom pristupu koji izdaje Devolver Digital, gdje se do četiri igrača ukrcava na ESS Starseeker, slijeće na močvarni planet Tephra i zajedno grickaju stotine zajedničkih misija. Premisa je drugarstvo u svemiru, cross-platform i cross-progression, trideset dolara, bez mikrotransakcija, bez premium valute, sadržajne nadogradnje obećane najmanje godinu dana. Na papiru je ovo anti-live-service live service, i već to zaslužuje spori pljesak.

Kad serveri surađuju, petlja je točno ona nježna droga kojoj su se obožavatelji Astroneera nadali. Tephra je prekrasna i čudna, sva prostrane džungle, poplavljene ruševine i razasuta olupina prokletog putovanja EXO Dynamicsa koju polako slažeš. Istraživanje je nagrada, ne tlaka između ciljeva, a kooperativna igra stvarno potiče drugarstvo umjesto sebičnog grabljenja plijena, jer se Mjesta slijetanja otključavaju zajedničkim trudom, a ne tako da jedan igrač sve skuplja. Osjetili su to i kritičari: onaj neodoljiv osjećaj još jedne misije koji izbriše dva sata prije nego primijetiš. System Era zadržao je dušu, meku paletu, osjećaj da je svemir mjesto za lutanje, a ne popis za osvajanje, i pristojno odbio na to pričvrstiti battle pass.

Sad zvjezdica, i to velika: ovo je rani pristup, a na dan izlaska to je značilo da je ugodna svemirska avantura zabrinjavajuće dugo zurila u greške veze. Steam recenzije srušile su se na otprilike 37 posto pozitivnih u prvom valu, dio toga bijes zbog servera koji je jako sličio otvaranju Helldivers 2, gdje je istinski dobra igra ostala zatrpana ispod igrača koji se nisu mogli prijaviti. Dio je review bombing, dio je opravdan, a kooperativna igra koja prvog dana ne može pouzdano odraditi kooperativni dio stvarni je problem, ne atmosfera. Iskreno čitanje jest da ovo nije Astroneer 2, to je nešto drukčije, strukturiranije, društvenije, što nosi marku, a dio reakcije je tugovanje onih koji su htjeli nastavak kakav su zamislili. Svijetla strana je stvarna i neobično čvrsta: temelj je šarmantan, monetizacija je toliko prijateljska prema potrošaču da je gotovo sumnjiva, a System Era je za original već isporučio godinu nadogradnji, pa je pista ovdje zarađena, a ne obećana na slajdu.