Marathon

Obratimo se slonu u sobi: kad je Bungie najavio Marathon kao PvPvE extraction shooter, internet je kolektivno zastenjao tako glasno da se registriralo na Richterovoj skali. Originalni Marathon bio je revolucionarni FPS koji je ucinio Halo mogucim, i eto Bungieja pretvarajuci ga u... Tarkov sa synthwave premazom na mrtvom kolonijalnom svijetu u godini 2893. Ali evo plota twista: zapravo je dobar. Ne 'dobar za ono sto je mogao biti' dobar. Zaista, iznenadujuce, iritantno dobar.

Jezgra petlja je zarazna na nacin koji bi vjerojatno trebao biti proucavan od strane bihevioralnih psihologa. Deployiras se kao Runner, covjek zamotan u kiberneticko tijelo, na Tau Ceti IV zajedno s do sest trojolanih ekipa, sakupljps opremu, boris se protiv AI-ja i drugih igraca, i pokusavas izvuci se prije nego te netko oslobodi tvog plijena i dostojanstva. Sustav kretanja je gdje Marathon odaje cast svom imenu. Brz je, tecan i nagraduje agresiju u zanru koji je obicno kaznjava. Bungiejev DNA gunplayja je svugdje, i svako oruzje se osjeca kao da je rucno izradeno od nekoga tko zapravo igra shootere. Cross-play na svim platformama drzi pool igraca zdravim, a sezonski tromjesecni ciklus brisanja drzi metu svjezom. Ako mozes podnijeti gubitak opreme svaki kvartal.

Ipak, iskustvo uvodenja je otprilike toliko dobrodosl kao izbacivac u klubu koji si ne mozes priustiti. Novi igraci ce biti farmirani prvih dvanaest sati, a vodic ne cini prakticni nista da te pripremi na stvarnost extraction PvP-a. Serverski tick rate je takoder bio... nazovimo ga 'optimisticnim' tijekom vrsnich sati, sto dovodi do zaista kreativnih interpretacija tko je koga prvi pogodio. I dok umjetnicki smjer udara jace od bilo koje igre 2026., prica se isporucuje putem kolekcionarskih audio zapisa rasutih po kartama. Jer je ocito Bungie fizicki nesposoban staviti cutscenu u multiplayer igru.