Borderlands 4

Borderlands 4 te vodi na Kairos, planet kojim vlada diktator zvan Timekeeper, gdje se pridruzujes Crimson Otporu kao jedan od cetiri nova Vault Huntera u besprijekornom otvorenom svijetu bez ekrana ucitavanja. Na papiru, ovo je sve sto su fanovi trazili. U praksi, to je Borderlands koji daje sve od sebe da imitira modernog looter shootera dok se jos uvijek drzi humora koji je imao vrhunac 2012. Traversal s kukom za hvatanje je zaista zabavan, a istrazivanje Kairosa bez ijednog ekrana ucitavanja je impresivna tehnologija. Ali impresivna tehnologija ne maskira cinjenicu da scenarij misli da glasnije vikanje cini stvari smijesntjima.

Gunplay je mjesto gdje Borderlands 4 stvarno isporucuje. Pool plijena je apsurdan na najbolji nacin, co-op za do cetiri igraca ostaje idealan nacin igranja, a pucanje od trenutka do trenutka se osjeca cisnnije nego ista sto je Gearbox ikada izbacio. Klase Vault Huntera su dobro diferencirane, a stabla vjestina nude pravu raznolikost buildova. Kad uhvatis ritam, trceci, pucajuci, lootajuci, tesko je tvrditi da ovo nije dobro provedeno vrijeme.

Ali problemi s performansama su neoprostivi za izdanje 2025. Padovi frejnova u guzevnim podrucjima, pop-in tekstura koji bi posramio prethodnu generaciju, i co-op desync koji pretvara borbe s bossovima u prezentacije slajdova. Prica se spotice u teritorij 'nadolazeceg kraja svemira' sa svom suptilncscu Torgue eksplozije, a Timekeeper je negativac koji misli da je biti cudak osobnost. Borderlands 2 je imao Handsome Jacka. Borderlands 4 ima... ovo.