Prvih cetrdeset i pet minuta bilo je pristojno rukovanje, uredne dodavanja i nula zelje da se nekoga stvarno povrijedi, vrsta poluvremena koje zaboravis dok ga jos gledas.

Tada je drugo poluvrijeme stiglo kao da je netko pritisnuo prekidac, Chavez je probio led u 55. minuti, Quinones udvostrucio sest minuta kasnije, a cijeli se stadion odjednom ponasao kao da ima puls.

Fidalgov treci gol u sudackoj nadoknadi bio je tresnja koja nikome nije trebala ali su je svi uzivali, rezultat 3-0 koji je laskao gledljivosti daleko vise nego sto je prvo poluvrijeme zasluzilo.