An Eraser and a Maze

The Roast

“Isaac Brock već tri desetljeća prodaje kaos kao filozofiju, a na An Eraser and a Maze napokon ga može prakticirati bez pratnje velike izdavačke kuće. Oslobođen Epica prvi put od 1999., natrag na vlastitoj etiketi Glacial Pace, reagira kao rakun pred otključanom kuhinjom. Petnaest pjesama, bendžo koji se sudara s ritam mašinama, pjesma doslovno nazvana Song About Nothing i najmanje četiri ideje u minuti koje se otimaju za isti mikrofon. Naslov je pošten, to mu priznajem. Ova je ploča sve sam labirint i jako malo gumice. Dogbed in Heaven/Give It a Skeleton dva su naslova pjesama u jednom baloneru, a Speak N' Spell (Or Not) razoružava vlastitu šalu prije nego što refren uopće stigne. Brock to zove kreativnim nemirom, i naravno, taj je nemir nekoć stvorio The Moon and Antarctica. Ali nemir je dar kad pronađe odredište i izgovor kad ga odbija izabrati, a ovaj album sat vremena radi oboje, često u istoj strofi. Prva ploča nakon smrti Jeremiaha Greena zaslužila je fokus kao posveta. Umjesto toga, tuguje onako kako Brock radi sve: glasno, postrance i sa strukturnom čvrstoćom pješčanog dvorca za plime. Ugodna, često. Dovršena, upitno.”

The Bright Side

Kad Brock prestane trčati i pusti pjesmu da diše, ovaj album doista zasluži svoju čudnovatost. Look How Far i Knocked Down by Waves nose stvarnu bol, onu iskrivljenu nježnost koju samo Modest Mouse zna učiniti da zvuči slučajno, a tuga za Jeremiahom Greenom probija se kroz pukotine na način koji nijedna ulaštena posveta ne bi mogla glumiti. Nakon dva desetljeća brušenja velikih izdavača, čuti ovaj bend ponovno neukroćen, živ i pomalo opasan vrijedi cijelog nereda. Labirint frustrira, ali barem je sagrađen rukom.

Hardest Sneer

“Dvadeset i sedam godina borbe s izdavačem za kreativnu slobodu, a prvo što Brock s njom napravi jest da dokaže zašto mu je netko stavio povodac. Gumica je stajala u samom naslovu, Isaac. Upotrijebi je.”

Issues (3)