EXPERIMENTAL RAP

The Roast

“Peggy koji u 2026. zove album EXPERIMENTAL RAP ili je najpošteniji potez s naslovom u svojoj karijeri ili duga šala upućena svakom kritičaru koji ga je osam godina nazivao eksperimentalnim, a ploča sama odbija razriješiti pitanje. Produkcija je još uvijek onaj prepoznatljiv kolaž razvaljenih drum-machinea, R&B uzoraka s podignutim pitchem koji se raspadaju prije kraja takta, i razbacanih vokalnih komadića koji zvuče kao da su iščupani s pokvarenog tvrdog diska. Flow mu se stegnuo od LP! i SCARING THE HOES, više u pocketu, manje onog kaotičnog raspršivanja. Featuringi su kirurški postavljeni, a trajanje ostaje ispod četrdeset minuta, što za Peggyjevu ploču znači kompozicijsku suzdržanost. Ono što nedostaje je bilo kakav osjećaj da ga netko gura izvan vlastite zone udobnosti, jer zona udobnosti je već ovako daleko. Kad ti je osnovica abrazija, jedini smjer u kojem se još može eksperimentirati je prema nečem mekšem, a on kruži oko tih vrata bez da ih otvori.”

The Bright Side

Slijed pjesama najbolji je od svih Peggyjevih ploča, s tri ili četiri prava vrhunca umjesto jednog napada nagomilanog na početku. Njegovo uho za uzorak koji nitko drugi ne bi takao i dalje je bez premca u žanru. Završna pjesma tiho je zapanjujući komad koji nagovještava album koji bi mogao napraviti kad bi pustio buku da padne dulje od osam taktova.

Hardest Sneer

“Zvati to EXPERIMENTAL RAP je flex samo ako eksperiment još traje, a u ovom trenutku Peggy je istu laboratorijsku proceduru ponovio dovoljno puta da objavi rezultate.”

Issues (3)