Project Hail Mary

Da budemo jasni: Project Hail Mary nema nikakvo pravo biti ovako dobar. Premisa je apsurdna. Srednjoškolski profesor prirodnih znanosti budi se sam na svemirskom brodu, ne sjeća se zašto je tamo i mora spasiti čovječanstvo od izvanzemaljskog mikroorganizma koji jede Sunce. To je vrsta elevator pitcha zbog kojeg te ismiju u studiju. Ali Andy Weir je to napisao, Phil Lord i Christopher Miller režirali, a Ryan Gosling odlučio da je ovo uloga u kojoj će se stvarno potruditi. Rezultat je dvosatni masterclass u izvlačenju suza iz štrebera.

Gosling nosi ovaj film na leđima i čini da izgleda lako. Struktura amnezije mogla je biti jeftini trik, ali funkcionira jer Gosling igra Rylanda Gracea kao čovjeka koji ponovno otkriva vlastitu kompetenciju, i svaki eureka trenutak pogađa s iskrenom emocijom. Prava magija je u odnosu s Rockyjem, izvanzemaljcem s 40 Eridani. Izvanzemaljsko biće koje komunicira glazbenim akordima, u potpunosti izgrađeno praktičnim efektima i lutkarstvom, i više ćete se brinuti za ovog svemirskog pauka nego za većinu ljudskih likova u kinu ovog desetljeća.

Znanost je uglavnom stvarna, tempo gotovo savršen, a emocionalna isplata u završnom činu razorna na najbolji mogući način. Gdje film posrće su flashback scene na Zemlji, koje djeluju kao drugi, manje zanimljiv film u usporedbi sa svemirskim sadržajem. Sandra Huller radi što može s ulogom zapovjednice misije, ali scenarij joj ne daje dovoljno materijala. No kad je najveća mana filma to što su neke scene samo dobre umjesto izvanredne, onda cjepidlačite.