Obsession

Tu i tamo kino blagajna izbaci bajku koju studiji nisu napisali, a ove godine to je natprirodni horor od 750 tisuca dolara koji je barista napisao izmedu smjena u kavani. Curry Barker rezirao je, napisao i montirao Obsession, pricu o Bearu, usamljenom prodavacu u trgovini ploca koji pronade jeftinu sitnicu zvanu One Wish Willow i prelomi je napola da zazeli kako bi se njegova kolegica Nikki zaljubila u njega. Zelja se ispuni, i u tome je cijeli problem, jer ljubav koju prizoves umjesto da je zasluzis ne dolazi kao romansa. Dolazi kao opsjednutost, u svakom gadnom smislu te rijeci. Michael Johnston glumi Beara kao slatku, tihu katastrofu, a Inde Navarrette pretvara Nikkinu prisilnu odanost u nesto istinski zastrasujuce, izvedbu koja se neprestano prevrce iz obozavanja srnecih ociju u grabezljivca. Film je premijerno prikazan pred urlajucom dvoranom Midnight Madnessa u Torontu, Focus Features ga je zgrabio za festivalski rekord, a onda je ucinio ono sto nitko nije predvidio: nastavio je rasti.

Ono sto cini da Obsession funkcionira jest to da nikad ne zaboravlja da je tragedija s maskom horora. Barker je snimio Los Angeles kao ukletu kucicu za lutke, toplo domace svjetlo koje se kiseli u prijetnju, i razumije najstarije pravilo zanra: cudoviste je najstrasnije kad ga gotovo suosjecas. Bear nije zlikovac. On je kukavica koja je presla precicom kroz tudu slobodnu volju, a film mu to naplacuje sporim, gusecim uzasom umjesto jeftinim trzajima. Onih 94 posto na Tomatometeru nije festivalska inflacija. Zanat je stvaran, montaza napeta, a scenarij stalno pronalazi nove nacine da ispunjena zelja djeluje kao omca koja se steze. Ima savova, naravno. Sporedni likovi postoje uglavnom da budu dovedeni u opasnost, sredisnji dio popusta od silnog objasnjavanja pravila kletve, a kraj dijeli dvoranu izmedu katarze i okrutnosti. No to su prituzbe nekoga tko gleda kako dobar film zeli postati velik.

A evo dijela koji bajku pretvara u basnu. Obsession je prešao 238 milijuna dolara u svijetu uz proracun manji od jedne prikolice zvijezde prvog reda, postao je najgledaniji film u povijesti Focus Featuresa, pobijedio fransizne tezasce u ponedjeljak, a Focus je bio toliko zapanjen rastom iz tjedna u tjedan da je otkazao planirano digitalno izdanje pocetkom lipnja i pomaknuo ga na sesnaesti kako bi zastitio kinoprikazivanje. A onda je stigao udarac u trbuh: scenografkinja, zena imenom Sally Choi, postala je viralna objasnjavajuci da je zaradivala 300 dolara dnevno na ovoj nesindikalnoj produkciji dok je usput bila i dekoraterka, graficka dizajnerica, asistentica produkcije i statistica, a neki clanovi ekipe placani su gorivom. Pa da, svijetla strana je golema i stvarna. Baristin nocna mora postala je iznenadni hit godine i dokazala da publika i dalje hrli prema necem originalnom. No istinski korisna pouka, ona koju industrija odbija nauciti, jest da bi ljudi koji grade kucicu za lutke trebali u njoj i zivjeti. Zelja se ostvarila svima osim onima koji su izrezbarili vrbu.