Barbarian

Uzeo si najobičniji zamislivi strah, zabunu s rezervacijom na kišnu noć, i pustio ga da se ukvasi. Georgina Campbell stiže, Bill Skarsgard je već tamo, i ti nas tjeraš da sjedimo u toj običnoj nelagodi dok ne dobije nokte. To je cijeli mađioničarski trik: shvaćaš da horor živi u oklijevanju, u pristojnom porivu da se ne pravi scena, dugo prije nego što itko siđe stepenicama koje ne bi smjele postojati.

Onda jako povučeš tepih. Struktura se okreće na pola puta i odjednom smo posve negdje drugdje, s posve nekim drugim, a pod za koji smo mislili da razumijemo je nestao. Za samostalni redateljski i scenaristički debi to traži stvarne živce, i zato je publika izašla potresena umjesto dosadno. Kladio si se da će dezorijentacija upaliti, i jest, na budžetu od četiri milijuna dolara koji je vratio otprilike četrdeset pet milijuna diljem svijeta.

Evo kvake, i ti je znaš. Prijevara eksplodira samo jednom. Maglovit marketing skrio je tvoje obrate pa su gledatelji prvi put ušli na slijepo, što je bilo pametno, ali cijena te domišljatosti je film izgrađen na iznenađenju koje nikoga ne može iznenaditi dvaput. Jeza je stvarna, stepenice su nezaboravne, no čim se otvore vrata u podu, trik je potrošen. Napravio si bombu koja eksplodira točno jednom. Srećom po tebe, eksplodira prekrasno.